|
|
| < | studeni, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Stranice ovoga bloga pokusat cu ispisati sitnicama iz mog zivota,u nadi da ce me netko napokon shvatiti.
IME:Andrea
NADIMAK:Annie
PREZIME:Demaria Kaulitz
ODAKLE:Split
HOROSKOP:rak
GODINE:14
Moj blog No. 1 : http://futuremrstomkaulitz.blog.hr/
VOLIM
-Toma Kaulitza
-Tokio Hotel
-Black Veil Brides
-Andy Sixa i Sandru Alvarengu :D
-mog psa Skipa
-tjesteninu
-male bebice
-crtanje
-životinje
-najlipši grad na svitu'Split'
-brbljanje
-tulumarenje
-more
-facebook
-vampire
NE VOLIM
-Svoj zivot
-Justina Bibera
-Katy Perry
-Roberta Pattinsona
-hatere Tokio Hotela
-dvolične ljude
-laži
-kišu
-hladnoću
-kad nema interneta
-ljude koji misle da sve znaju čak i kad nemaju pojma o čemu pričam
-kad mi brane da dugo pričam na telefon
-kad mi je dosadno(a to je često)
-cajke i Thompsona
-komarce
-rano ustajanje
-nervozne i bahate ljude
-svoju debljinu
-tračanje
-Chantelle Paige
-i još jaaaako puno toga.....
Kao i uvijek,sjedim u svojoj sobi i ubijam dosadu pisuci blog..
Ali ovoga puta se pitam- ,,Zasto ja uopce pisem ovaj blog?!''
Na to pitanje ne znam odgovor.. Valjda zato sto trebam podijeliti probleme s drugim ljudima?
Ili mozda ovo jednostavno nikog ne zanima?
Ali,nastavit cu ga pisati jer mi jedino tako bude lakse.
Inace,u mome blago receno zeznutom zivotu u subotu se pojavila nova osoba. Toni. Ide na satove bubnjanja kod mog djeda kao i ja. Jesam li vam spomenula to? E ako nisam,sad cu vam. Sviram gitaru vec 4 godine ,a bubnjeve sviram tek par mjeseci. Medutim,ovo je prvi put da sam tu vidjela Tonija.. Od tog dana samo cekam nove satove da ga mogu opet vidjeti. Sutra ujutro ponovo idem tamo,ali on ima drugaciji termin sviranja,pa ga necu vidjeti. Tek u subotu. A ko ce cekat do tad ?! Samo odbrojavam dane od subote do subote. Zivim za tih sat ipo vremena u kojima cu biti pokraj njega.
Al neka. Prolazi me taj stadij vjecne depresije pomalo. Sa svim prijateljima sam sada u super odnosima. Ali ljubav jos uvijek stopira.. ://
Ovdje stajem,jer ne znam vise sto da napisem xD
Napisala sam ovih par recenica,pa bolje ista nego nista.
Kao što rekoh,nadam se da će se na ovome blogu naći bar netko tko će me razumjeti.
Dakle,ja živim u Splitu,imam 14 godina i zovem se Andrea. Ja sam neki polu-emo tip.
Ugl. moj život nije baš blistav. Roditelji su mi se rastali prije 4 godine i otad je sve krenulo nizbrdo.
U to vrijeme bila san 3. razred. Moje ocjene koje su prije bile izvanredne kako su svi govorili,naglo su padale.
To se nastavilo i kroz 4. razred. Ali u 5. sve je postalo još gore,ako je to uopće moguće.
Tek sam tada shvatila da na nijednog prijatelja više ne mogu računati. Bila sam u svađi s najboljom prijateljicom,
prijatelji iz razreda su me mrzili i nitko nije bio kraj mene kad mi je to bilo najpotrebnije. Nitko nije znao kako mi je i nikoga nije bilo briga. A nije ni sad.
Osim uobičajenih briga,sada me pritišće i nesretna ljubav. Ali kao i inače,to nitko ne zna. Sada,kada sam 8. razred,više manje svi prijatelji su ponovo uz mene i sve je ponovo ok. Barem tako izgleda njima. Ali nije ok. Ja se vječno smijem i šalim,ali ispod te sretne maske još uvijek nosim neizmjernu tugu. Rastava roditelja je loše djelovala na moje osjećaje.
Bojim se drugima reći što osjećam,ne mogu plakati ispred nekoga i obuzdavam osjećaje. Možda bi sve bilo drukčije kada bi me netko pitao kako mi je. Kada bi netko pokazao da ga je briga.
Imam samo jednu prijateljicu koja je takva. Moju imenjakinju. Ona je moja najbolja prijateljica već 10 godina i jedino ona zna što zapravo osjećam i suprotno.
Uglavnom,u idućim postovima uvest ću vas još malo u svoj život,otvorit ću vam svoje srce i nadam se da će me netko od vas razumjeti.
